Mušija za klupski web site: Žao mi je što svi skupa u Kaknju ne uživamo u Mladosti i Premijer ligi BiH

Mušija za klupski web site: Žao mi je što svi skupa u Kaknju ne uživamo u Mladosti i Premijer ligi BiH

Predstavljamo prvi ekskluzivni intervju predsjednika našeg kluba, biznismena i sportskog radnika Mensura Mušije za klupsku web stranicu fkmladost.ba. Posljednji poraz od Širokog Brijega u okviru 23. kola BHT Premijer lige povod je za ovo važno obraćanje svim zaljubljenicima u Mladost i općenito u fudbal, u kojem Mušija poziva na strpljenje u velikoj borbi za opstanak među deset najboljih u Premijer ligi.

Zašto su igrači prerano postali zvijezde, dok se još istinski nisu dokazali na premijerligaškim terenima, pa nošeni slavom, već su na zimskom prijelaznom roku sanjali evropske i svjetske destinacije, zašto se sve to na kraju odrazilo na nestabilnost u igri i zašto je Mladost u rezultatskoj krizi saznajte u intervjuu u kojem Mušija ne bira riječi, nego realno govori o svemu što Mladost danas prolazi u borbi za opstanak.

Mensur Mušija kaže da je ostao sam i da je Mladost prepuštena samo njemu, ali da to njega ništa ne brine i da vjeruje da će izboriti opstanak u Premijer ligi. Nije mu jasan odnos kakanjske političke i društvene javnosti prema FK Mladost, jer tvrdi da su svi u Kaknju čekali da gledaju Premijer ligu 15 godina i da sada kada imaju priliku za to, nalaze razloge da omalovažavaju i nipodaštavaju uspjeh Mladosti.

Razgovarao: Jasenko KORJENIĆ / fkmladost.ba

Posljednjeg vikenda u okviru 23. kola BHT Premijer lige fudbaleri Mladosti doživjeli su poraz na domaćem terenu od ekipe Širokog Brijega rezultatom 1:2. Samim tim poraz protiv ekipe koja već 15 godina egzistira u vrhu bh. fudbala, povod je za ovaj intervju u kojem nam Vi kao predsjednik kluba trebate reći šta da se očekuje od Mladosti u posljednjih sedam kola pri velikoj borbi za opstanak među deset najboljih?

Upravo tako. Odmah ću naglasiti da smo se mi malo zanijeli i precijenili. Previše očekujemo od debitanta, pa ako vratimo realnu sliku na prošlo ljeto kada smo ušli u Premijer ligu i da nam je tada neko ponudio 30 bodova sedam kola prije kraja, mi bi svi rekli da to piše odmah i da dalje ne igramo.

U jesenjem dijelu sezone bili smo veliko iznenađenje, pa nas je ta euforija jako ponijela i onda se desila nezgodna situacija u kojoj su fudbaleri preko noći postali zvijezde. Oni su to u svojim glavama prebrzo počeli doživljavati, pa dok ih je nosila slava, počeli su razmišljati o nekim transferima, a da se još nisu dokazali da premijerligaškim terenima.

To je jedan od osnovnih razloga zašto ne igramo kako smo igrali. Iako ja očekujem da ćemo mi iz kola u kolo sve bolje igrati. U nedjelju smo igrali protiv Širokog Brijega, ekipe za koju neću reći da je najbolja, ali je jedna od tri najbolje ekipe u Premijer ligi, jer gledao sam ih i protiv Željezničara kada su izgubili 2:0, kada je Željo srećom uspio dati gol u trenucima kada je Široki imao dvije stopostotne šanse i totalnu dominaciju na terenu, a mi smo prvih pola sata, taj isti Široki Brijeg držali u njihovoj polovini i nismo dali da priđu našem golu. Tako da ovo je po meni sve realno. Moramo stati čvrsto na zemlju i moramo sagledati realno situaciju i ne zanositi se. Mene raduje što navijači navijaju, raduje me što aplaudiraju igračima. Na kraju utakmice otišao sam sa igračima pred njih da im se zahvalim na podršci.

Obzirom na rezultatsku krizu i na promijenljivu igru, na koji način razgovarate sa fudbalerima i kako ih Vi psihički spremate za svaku utakmicu, jer su sve od velike važnosti u borbi za opstanak?

Sve im vrijeme govorim da je sve u glavi. Ova igra, ovi rezultati, možda im je ovo stvorilo preveliku obavezu. Teško je igrati utakmicu koju vi kao morate pobijediti. To je jako teško. Puno smo bolje odigrali protiv Širokog, nego protiv Viteza. Evo, protiv Veleža svi kažu da je to slabo? Pa, ljudi moji, pogledajte, Sloboda koja je ubjedljivo prva na tabeli je u 96. minuti pobijedila Velež. Željezničar je pobijedio Velež davši gol iz penala i da nije bilo penala kažu da nikada gol ne bi dali. Moramo priznati i to da Zrinjski jedva pobijedi Rudara iz Prijedora, da Sarajevo jedva pobijedi Borca, da je ovo danas jedna ujednačena liga, gdje svako svakoga može iznenaditi i sve je ovdje trenutno moguće.

Mi znamo šta nam je činiti. Nama je u narednih sedam utakmica sasvim realno da osvojimo devet bodova, pa možda i deset. Imamo ubjedljivo najlakši raspored od svih naših protivnika u borbi za opstanak. Mogu reći i to da legnem i ustanem sa analizom ko s kim igra i kako igra, pa vjerujte da znam napamet svako kolo Premijer lige i ko s kim igra. Sada znam da ubjedljivo najveće šanse za opstanak od svih ovih deset ekipa koje se bore za opstanak, da Mladost ima najveće šanse. Čelik ima malo lakši raspored, ali naša je sreća da posljednje kolo igramo u Zenici, pa se nadam da će Čelik do tada riješiti svoje brige oko opstanka i da mi nećemo imati tešku utamicu u Zenici.

Kao strastveni zaljubljenik u fudbal upustili ste se u ovu avanturu, pa nam recite iz Vašeg ličnog ugla kako gledate na proteklu debitantsku sezonu u Premijer ligi?

Unio sam se u sve ovo više nego u svoj biznis. Mladost je prepuštena meni, ostavljeni smo sami, ali opet mislim da nas ima dovoljno. Imamo publiku na tribinama i mislim da ćemo izdržati sve i ostati u Premijer ligi. Za razliku od drugih klubova koji imaju puno veće budžete, milionske budžete, mi to guramo koliko je MGM Farm u mogućnosti, ispunjavamo sve obaveze, ne dugujemo nikome ništa. Vidite da još uvijek radimo, imat ćemo najekskluzivniji klupski salon u Premijer ligi. Imamo svoj autobus, navijače, vrijednu publiku, imamo svoj stadion i pomoćni teren. Uživao sam do sada u Premijer ligi i mislim da ću uživati do kraja. Pobijedili smo Sarajevo, Željezničar, Čelik i Velež, pa smo u Kupu pobijedili Široki Brijeg, pa smo napatili Slobodu, pa smo odigrali tih utakmica o kojima će javnost danas svašta reći i komentarisati, ali ko to realno posmatra, on mora punih pluća da kaže da smo mi napravili historijski uspjeh, i da je ovo neponovljivo.

Menadžer Ibro Rahimić sjedi na klupi od početka sezone Premijer lige. I on proživljava teške trenutke u borbi za opstanak. Recite nam o čemu razgovarate najviše i kakve imate planove za posljednjih sedam kola?

Najviše razgovaramo o igri. On meni priča o taktikama, ali najviše vremena provedemo pričajući o igračima. Pitamo se zašto je Belmin Kobilica u krizi, i šta je sa ovim i onim igračem, pa najviše vremena se potroši na to. I ja ih ponekada ne mogu poznati, pa vjerujem da je to tako, jer su to mladi i neiskusni momci.

Unatoč svemu, mi ne možemo da poredimo naše igrače sa jednim Krstanovićem, Wagnerom, Pandžom, Lendrićem i sličnim, pa moramo shvatiti da je to ipak Belmin Kobilica, Omer Musić, Mirza Kovač, Haris Dilaver, Aldin Šišić, Adnan Rizvanović, da su to naši momci na koje sam ja ponosan i koji mogu da pruže koliko im njihove mogućnosti pružaju. Nije sramota od Širokog izgubiti, pa Široki dobije i Sarajevo i Željezničar u pola Sarajeva, to je ekipa koja je stvarno vrhunska.

A, opet bih volio da smo pobijedili, čak sam rekao da nam je jedan bod ekstra rezultat, ali šta sada, izgubili smo rezultatom 2:1 i to je častan poraz. Moglo je na kraju ostati i 1:1, jer je onaj penal bio na ćošku šesnaesterca, mogao je to biti i slobodan udarac. Je li bilo kontakta ili ne, sada su to analize o kojima ne vrijedi uopće raspravljati i to je gubljenje vremena. Idemo dalje! Nama je ovdje cilj dobiti Olimpica, dobiti Drinu u Zvorniku, pa dobiti Travnika ovdje u Doboju. Onda smo i dogodine u Ligi 12.

Nedavno je klub napustio defanzivni fudbaler Mahmedalija Čović. Svi smo iznenađeni njegovim odlaskom. Kako ste se Vi pozdravili sa Čovićem?

Sa Čovićem sam obavio telefonski poziv, kada me on pozvao u 10 sati ujutro i poručio mi da odlazi u Dansku. Pitao sam ga kada putuje u Dansku, a on odgovara da ima avionski let već u 11 sati. Ja sam bio na putu, nisam bio u Kaknju. Rekao mi je da ima porodične probleme i da se zbog toga vraća u Dansku gdje živi sa svojima. Nisam se protivio, iako mi je to sve izgledalo pomalo nekorektno, bio sam iznenađen i zatečen. Razumijem šta su porodični problemi i prihvatiti ću to tako.

Nisam uspio saznati je li se Čović uspio pozdraviti sa igračima, a i čuo sam priče da je on u problemu sa Rahimićem. Znam ja šta je problem, jer je on meni to najavio kao mogući problem na pripremama u Turskoj, iako smo mi produžili ugovor na još godinu i po dana. Sa Čovićem je sve vrlo korektno završeno, nikakvih problema nije bilo. On je stavio porodicu ispred kluba, ispred sporta i ove igre. Želimo mu sve najbolje.

Pojačanja iz zimskog prijelaznog roka vremenom upisuju prve nastupe za klub, ali i pokazuju dobru igru i zalaganje. Ko Vas je oduševio?

Dobili smo jednog izvrsnog golmana Franka Lalića, dobili smo još jednog mladog golmana Zvonimira Pavlovića, tako da imamo riješenu golmansku poziciju sa vrlo perspektivnim mladim Pavlovićem i sa Lalićem za kojeg mi je nekada žao što ne brani. Ipak, Hadžić brani fantastično, pa ostali moraju čekati priliku. Sušić je tu sa nama za kojeg mogu reći da je top igrač, dok se ostali još trebaju dokazati.

Miloš Milisavljević, pojačanje iz beogradskog FK Rada važi također za veliko pojačanje na poziciji veznog igrača, ali je trenutno suspendovan i nema ga na spisku prvih 11. Šta se dogodilo?

Milisavljević je suspendovan trenutno, ja sam ga do daljnjeg suspendovao. Nisam rekao do kada, ali pošto nije poslušao trenera odlučio sam se na taj korak. Svako ko ne posluša trenera, čeka ga isti tretman. S tim nemam nikakve dileme i tu nema drugog rješenja osim suspenzije, koju ja još uvijek ne razmišljam da mu skinem, bez obzira što se mi patimo u igri. Svi moraju shvatiti, da bez obzira što smo mi mali klub, pravila ponašanja u svim klubovima su ista i moraju se poštovati.

U bilo kojem sportu i u bilo kojem biznisu, mora postojati neko ko određuje selekciju igrača na terenu, a u biznisu poziciju šefova i radnika. Neko se pita i snosi odgovornost za postupke. Lako je nama analizirati nešto kada za to ne odgovaramo. To je ona priča, trebao je igrati ovaj ili onaj. Ja bih volio da neko, ako je tako siguran da će tih 11 koje on izvede odigrati tako fantastičnu utakmicu, da dođe i da kaže to, a ja ću ga samo pitati šta ako to ne bude to? Šta onda? On će reći da je pogriješio. Pa znamo to, pa pogriješimo svi u svakom poslu. Vozite auto pa pogriješite, uđete u jednosmjernu ulicu u pogrešnom smjeru. I mi griješimo. Mi nemamo zvijezda u ekipi, naši su igrači što bi se reklo svi u pet deka, i onda morate da skontate koji ima svoj dan. To ne može ni gatara da pogodi.

Dilaver je nakon dugo vremena počeo ponovo da postiže golove? Kako to komentarišete?

Pa to je njegov posao. Gol kakav smo dali Širokom je gol za Lige prvaka, lijepa akcija i sve na nivou. Dilaver je bio došao čak do klupe, pa se on ljutio na to. Njegov je posao da daje golove, nije njegov posao nešto drugo. On je špic, on igra svaku utkamicu, treba da daje golove. Isto što od Hadžića ne očekujem da daje golove, nego da brani.

Bez obzira na sve, sa sam presretan, ali moram naglasiti da igrači imaju ponekad krivu sliku da nekog mi favorizujemo, volimo i ne volimo. Ja sve njih volim, sve do jednog. Ja sam siguran da se ljute na mene, jer misle da je neko moj miljenik, a ja ću reći da onaj koji je ostavi srce na terenu će zauzvrat dobiti moje srce.

Omaleni Igor Poček se pokazao dobrim igrama. Svakim ulaskom sa klupe unosio je svježinu u ekipi na terenu. Svojim prodorom je zaslužan u pobjedi nad Veležom. Da li ste i Vi kao i publika oduševljeni njegovim nastupima?

Nemam riječi, stvarno je izuzetan. Sada je povrijeđen, ali ja očekujem da se brzo vrati. Izborio je mjesto u timu, moram priznati. Kada je došao tu, malo samo ga sumnjičavo gledao, ali sam samo rekao da nije ni Messi ništa veći od njega. Moram priznati da je postao miljenik publike, jer kada uđe igru da sve od sebe. To je najvažnije da nemate tu kalkulaciju, nego da imate jedan cilj da izađete na teren i date sve što možete od sebe. I publika i uprava kluba, svi takve igrače vole. Ne traže od njih čuda, osim toga da se bore i da izgaraju na terenu i da žive sportski, da ovaj profesionalni hljeb koji zarađuju da ga zarade i da žive sportski.

Pojačanje iz Švedske Armin Pašagić se još nije uspio pokazati, iako smo ga mi na klupskoj web stranici prema pisanju švedskih medija predstavili u velikom stilu. Tamo su ga prozvali „kraljem bodova“. Danas je Pašagić u domovini BiH, gdje nastupa za Mladost. Kada možemo očekivati Pašagića da pokaže zašto je tu?

Bila je to velika promjena za njega kada je došao iz Skandinavije u svoju domovinu. Treba vremena da se prilagodi, pa vjerujem da je to momak koji će se ovdje izboriti za svoje mjesto, jer napreduje i ide naprijed. Siguran sam da će u narednim utakmicama on pokazati svoje znanje, bez obzira na promjenu sredine i promjenu ranga takmičenja.

Došao je ovdje sa velikom željom i ja sam siguran da neko ko ima toliku volju i ljubav prema fudbalu, da taj jednostavno mora uspjeti. U bilo kojem poslu, ako ste kao Armin Pašagić onda možete očekivati uspjeh, jer se kompletno posvetite tome. Očekujem od njega da kada dobije priliku da ju iskoristi. A on je blizu toga i mislim da će u narednim utakmicama izboriti svoje mjesto u timu.

Iduće kolo Mladost ima teško gostovanje tuzlanskoj Slobodi. Vas je predsjednik Slobode Azmir Husić pozvao na prijateljski ručak i razgovor kako bi porazgovarali o Vašim projektima. Radite istu stvar, Husić jača Slobodu, a Vi Mladost. Sveukupno se jača bh. fudbal..

Radimo slično, ne radimo isto. Njemu je mnogo lakše. Samo da kažem da njegov stadion pravi Grad Tuzla, da njegov stadion održava Gradsko preduzeće, da budžet koji on dobiva od Grada Tuzle je četiri puta veći od onog koji ima Mladost, a isti smo rang takmičenja. Nemjerljivo je to, ali u suštini Husić je tu došao kao neko ko je od Slobode napravio tim za prvaka BiH, a ja se trudim da od ove Mladosti koja je ušla u Premijer ligu napravimo respektabilan tim i sastav koji će se boriti i u Ligi 12. Mislim da imamo sličnu priču, s tim da se mi borimo za opstanak, a oni za prvo mjesto.

Mladost, MGM i porodica, to su Vaše okupacije i da li to uspijevate da uskladite?

Teško. Moram priznati da je to veoma teško. Mislim da mi je porodica na najvećem gubitku. Posao vam je egzistencija i morate otići da zaradite za svoje radnike, za porodicu, za Mladost. Mladost je ljubav i to je ono što Vas ispunjava. To je sreća pa i kada izgubite. Evo, kada dođete na ovaj stadion, lijepo se čovjek osjeća. Ima neki miris koji čovjeka ispunjava.

Baš kao antistres terpaija nakon teškog poslovnog dana?

Baš tako! (odgovara sa osmijehom na licu). Utakmice su posebna stvar, stvarno je to nešto što moja porodica proživljava. Čak je i moj otac sada bio na utakmici, čovjek od 81 godinu. Kaže da je zadnji put gledao Sarajevo 50 i neke godine, a sad je došao da gleda Mladost i vidim da ga to sve više interesuje. I djeca su mi tu redovno, oni isto ovo sve jako doživljavaju, dok supruga ne može ni da gleda, ali ja i to razumijem. Sin i kćerka žive za ovo. Nadam se da svi koji vole da Mladost žive za ovo. Moja je poruka da moramo izdržati!

Upravo je prvobitna poruka ovog intervjua da vi poručite da se treba strpiti i da ovo sve nije jednostavno da se održi?

Stvarno bih volio da mi sada možemo da pobijedimo Široki Brijeg i da im damo tri gola, ali mi bi se onda borili za Evropu, mi bi bili gore umjesto Slobode. Da mi možemo dobiti lako Široki Brijeg, mi se ne bi borili za opstanak, nego za Evropu. Ali morate shvatiti da je neko u tom trenutku bolji i da vas pobijedi. To je svrha sporta.

Mi imamo odlične šanse da ostanemo, puno smo toga uradili, mi smo ove godine za razliku od drugih klubova dobili svoj novi stadion, tribine, klupske prostorije, igrače i ekipu, pa smo dobili neko ime i prezime. Prije naši igrači nisu znali za ovaj klub, oni su mislili da smo mi negdje u Doboju u Republici Srpskoj, a sad smo mi ipak prepoznatljivi, i svi znaju da je ovo naselje Doboj kod Kaknja. Svi smo na dobitku, svi sad s ponosom možemo reći ko smo, šta smo i odakle smo. Moram naglasiti da ja nisam iz Doboja, ali me danas ovdje mnogo toga veže. Napravio sam investiciju, koja je vrijedna, koja će ostati generacijama.

Tu će sada uskoro krenuti internacionalni turniri za djecu. Možda je Kakanj siromašan za smještajne kapacitete i trebalo bi na tome da poradimo, ali imamo ambijent sportskog okruženja i krasnu publiku.

Prilikom moje posjete Širokom Brijegu, primijetio sam da je to daleko od velikog urbanog naselja, ali da u centru posjeduju hotel sa četiri zvijezdice, a u sklopu njega se nalazi „Gradska kavana“ koja pruža pristojan dojam o tom gradiću, kojeg u Kaknju, nažalost, podosta nedostaje. Taj hotel ekskluzivnog izgleda je tu upravo nastao u skladu sa razvojem sporta u tom gradu, jer u košarci igraju Evropske lige, a često su igrali Evropu i u fudbalu, pa gdje će ugostiti te sportiste i sportske radnike, nego u tom hotelu u svom gradu. A to Kaknju itekako nedostaje?

Naravno da je tako, nama fali smještajni kapacitet, jer mi na našim terenima koje imamo bez problema možemo organizovati bilo koji turnir za omladinske pogone, međutim, mi smo tu hendikepirani, jer stvarno nemamo smještajnih kapaciteta. Ta djeca dolaze sa roditeljima i kada vi dovedete stotinu dječaka, računajte da imate i još tristo roditelja. Pa, zamislite da im sada ponudite da oni sada idu da odjedaju po hotelima u Zenicu, to je već komplikovanije i teže izvodivo.

Mi ćemo napraviti Kup MGM Farm, ili neku ligu za male dječake od Sarajeva do Zenice, pa čak ćemo zvati i tuzlansku djecu da ih ugostimo. To je put kojim moramo ići i moramo se osloniti na to da sebi počnemo praviti igrače, iako sam ja zadovoljan, jer mi imamo četiri igrača iz Kaknja u ekipi.

U ovim omladinskim pogonima imamo interesantnih i talentovanih dječaka, i stvarno sam prezadovoljan kada čujemo da su naši kadeti izgubili od Željezničara rezultatom 2:1 u jednoj utkamici u kojoj su vodili do 60. minute. To nama već pokazuje da stasavamo i da smo mi te mlade igrače prije tri godine tek onako skupljali, samo je bilo bitno koje si godište i dođi ovamo. Sada nam dolaze momci iz Banovića, Ključa, Krupe, Visokog i Zenice, svi dolaze da igraju za Mladost.

Često upratite spominjanje Mladosti u medijima? Kako na to gledate?

I tu smo napravili iskorak. Naša web stranica fkmladost.ba, kao prezentacija kluba je među najboljim u Premijer ligi, ili da kažem da je među najboljim web stranicama svih sportskih kolektiva u Bosni i Hercegovini. Uvijek je aktuelna sa novim informacijama i uvijek se ima šta pročitati.

Mene jedino boli, a to vidim i preko medija, da mi imamo jako puno neprijatelja, ili da kažem dušmana. Mi ne tražimo da svi navijaju i da svi vole Mladost, ali jednostavno me nerviraju ljudi koji pričaju protiv Mladosti, evo ja nemam razloga da bilo kojem klubu želim nešto loše.

Obzirom da Mladost ima dugogodišnju viziju imaju li vremena da to prihvate i oni koji je ne vole? Možda im je ovo sve preveliki šok? Pogotovo, navijačima gradskog rivala FK Rudara, bez obzira što znaju istinu o Rudaru, i to da čekaju na Premijer ligu 15 godina. I onda umjesto „Pod Vardom“ Premijer liga je došla u dobojske ulice?

Naravno da će biti vremena za to. Svi koji nas ne vole, sada omalovažavaju rezultate, i kada se vratimo na prethodni dio intervjua, pa kada izgubimo od Širokog Brijega, oni se sada naslađuju zbog našeg poraza. Meni je taj poraz teško pao jer sam očekivao bar jedan bod. Da smo imali više sreće Isaković je mogao udarcem glavom to riješiti. Međutim, ponosan sam što smo mi igrali sa Širokim i što smo ih dobro namučili i što smo pokazali da mi ovdje znamo igrati lopte. Poslije utakmica protiv Veleža ili Viteza, ova utakmica je bila dobra, jer smo mi u ovoj utakamici igrali dobro i onoliko koliko nam je protivnik pružio, čak smo u pojedinim trenucima igrali bolje nego što mi možemo.

Kada ste već spomenuli tu publiku koja ne voli i omalovažava Mladost, jeste li zadovoljni posjetom na tribinama onih koji podržavaju današnju Mladost?

Imamo redovnu publiku iz Visokog, pa i Zenice, dok o Doboju ovdje neću ni da govorim. Imamo i Kakanjaca, ali mislim da je Kakanj mogao malo više popratiti Mladost. San ovog grada je bio Premijer liga, a desilo se da je to FK Mladost, pa kad već imate priliku da vam dođe Široki Brijeg u goste, dođite i gledajte Premijer ligu. Ulaznica od pet KM i nije neki bauk. Danas ne morate da idete u Zenicu ili Sarajevo da gledate tu neku utakmicu, nego možete ovdje da sve to gledate.

Upravo dok ovo govorim gledam na reklamu Općine Kakanj koja visi na ogradi stadiona. Znači, to je naš brend i sada sa te strane nisam prezadovoljan. Kako to oni doživljavaju, meni to nikada neće biti jasno. Ja to neću razumjeti dok sam živ, jer volim sve kakanjsko, pa nevažno je sada da li je u pitanju kuglanje, odbojka, rukomet ili košarka.

Kakanj je mala sredina u kojoj preovladava sujeta, koja se osjeća u zraku. Možda je to zbog toga?

Lijepo je imati bilo koji uspjeh. Mi u Kaknju smo uspješni i u košarci, odbojci, pa recimo da je lijepo napraviti uspjeh i u džudou, ali se mora znati da je fudbal ubjedljivo najvažnija i najplaćenija sporedna stvar na svijetu, negdje čak i nije sporedna, nego glavna i jednostavno sve sportove treba staviti na jednu stranu, a fudbal posebno na drugu stranu. To je danas veliki biznis i ogroman entuzijazam, drame, suze, prepuni stadioni, milioni ljudi svaki vikend gledaju fudbalske utakmice širom svijeta i meni je žao što svi mi svi skupa u Kaknju ne uživamo u Mladosti i u BHT Premijer ligi.